I pored svog mog ulozenog truda, pored svih molbi, zalbi, prolivenih suza, ispijenog pica i punih pepeljara, niste me poslusali. Opet sve po starom. Ti mene, ja njega, on nju, ona nekog drugog, i tako u krug. Samo nikako da se krug zatvori. I sta da radim? Treba li vam jedna samarcina, onako iz ljubavi, da ve otreznim? Samo da znate, imam mnogo tesku ruku. Zato, bolje bi vam bilo da budete dobri.
Jeste li mogli docekati da se vrnem i da vam zapocnem neku bajkovitu pricu o svojim podvizima? Pa niste mi bas usput , al' aj' da svrnem do vas. Da bacim pogled ...da se slucajno nije nesto desilo a da ja za to ne znam. Cisto da sam u toku. 'Ebiga nezgodno mi kad upitam za nekoga a ono, ne d'o Bog, taj vec umro. Navrnuh da vidim sta se ovde zbiva i imali za mene sta od muse populacije. Na licu mi se vidi nada, nada da ce bas ovaj dan biti sretan za mene. A kako i ne…
Evo vase Micojke, da ve zagrli, da ve dusom svojom zagreje, da osetite moju toplotu. Voli ve vasa Mica i to bez ikakve koristi.
Nema me par dana i taco znam da ste se zabrinuli... i neka ste... jer meni je potrebno da neko i o meni brine. Da me zagrli, utesi, potapse po ramenu i kaze: Mico, ne tuguj, nasmej se, jer ti si tu i mi smo kraj tebe. Sad kad znam da ste me se setili sijam k'o dijamant.
Evo mene, ja dosla ponovo da mucim muku s vama, finim ljudima, vecito spremni da (odmognu) pomognu meni u nevolji.
Niko od vas mi nije podario zivot, niti je razlog zbog kojeg sam i danas prisutna u istom. Znam svoje ciljeve i samouvereno hrlim ka njima. Put mi nece prepreciti bacanje kamenja na isti niti poturanje noge.
Sedim za racunarom, misli se roje .. stoje u mestu i cekaju neko bolje vreme da se ispolje. Jedva sam sebi pribavila malo snage da ovo naisem.
Ceo zivot provedoh na sredini izmedju ponora i vrha. Nikad previse blizu ni jednog ni drugog. Vinem se u visine pa se brzo vratim na dno. Sad visim na omci koju sam uspela zabaciti na vrh ove nase piramide ljubavi.
Lep je ovo sajt, meni najdrazi: ali, na zalost, ovde je vreme krizno. Stvar koja me nervira je sto ovde stalno mora da se vode neki ratovi. Na karike se odavno zivi od raznih bljuvotina. Svako svakoga u svim pozama samo da se sto vise ponizi ona druga strana. Bravo majstori! Zasluzili ste orden.