U prirodi coveka je potreba za spoznajom BEZUSLOVNE LJUBAVI putem
koje dolazi do dusevnog mira , spokoja i da ne kazem one toliko zeljene
srece.
Priroda je sve savrseno nadesila i dala nam mehanizme da se
ostvarimo kao ljudska bica, da dosegnemo radost zivota i spoznamo srecu.
Neki ljudi ranije , neki kasnije a neki nikada ne spoznaju dusevni mir a to bi se jos moglo nazvati i ,,emotivna zrelost'.
Emotivno
sazrevamo kroz iskusenja (iskustva) a taj proces pocinje samim
rodjenjem.Prvi dodir sa bezuslovnom ljubavi dobijamo od roditelja tj. od
bliskih ljudi uz koje odrastamo. Ipak zabluda je da svaki roditelj
bezuslovno voli svoje dete. Uglavnom je danas ta ljubav uslovljena
raznim USPESIMA i pravilima pa tako ne volimo decu onakve kakvi jesu vec
uvek postoji ono AKO.,,ako budes dobio peticu kupicu ti npr. biciklo
''u prevodu onda cu te voleti.Ta lazna ljubav na kasicicu zaustavlja
duhovni rast deteta.Dete potiskuje u sebi tu prirodnu potrebu za
istinskom ljubavi i sve vise i samo pocinje da veruje da u zivotu sve
mora da se zasluzi.Ono se ostvaruje kroz drustveni zivot a svoje duhovne
potrebe zanemaruje .
Dete postaje odrastao covek ali samo u smislu
fizickog postojanja . Potisnuta potreba za ljubavlju ostaje da tinja i
dalje , dusa pati a ta dusevna patnja samo raste.
Onda dolazi sledeca
zivotna faza , potreba za ljubavlju suprotnog pola, potreba za potpunom
celovitoscu . Osecaji ljubavi koje bismo trebali ostvariti tokom
odrastanja tj. to neprocenjivo iskustvo nam omogucava da prepoznamo onaj
deo nas u kome se ustvari krije SUSTINA.
Taj carobni deo nas postaje
vidljiv tek onda kada dosegnemo odredjeni nivo svesti i mi se tada
potpuno ostvarujemo i na pravi nacin osecamo zivot.
Medjutim sve je
vise ljudi koji ne umeju da prepoznaju istinsku ljubav kada ih ona
dotakne i u tome je nesreca odraslog coveka.To su TRAGACI , to nisu
ljudi koji ne umeju da vole vec ljudi kojji ne prepoznaju osecaj ljubavi
, ljudi cija dusa vapi da se ostvari , ljudi koji negde duboko osecaju
tu iskonsku potrebu za srecom ali su na potpuno pogresnom putu.Njihov
ego ih svo vreme laze da su postigli sve u zivotu ali njima uvek nesto
fali .
Nema JEDNOSMERNE ljubavi pa tako je i izmedju muskarca i zene ,
postoje samo situacije kada do spoja dodje a jedno od njih dvoje nije
toga svesno.Do te situacije dolazi upravo zbog toga da bi ova jedna
strana pomogla drugoj da jos malo duhovno poraste.To ce se desiti samo
ukoliko se toj osobi pruzi iskustvo te carobne ,,bezuslovne ljubavi'' .
Tada ce osoba koja na izgled ne voli videti sebe u ogledalu , tada ce
osetiti blagoslov i mir u dusi . I nije isto da li mislimo da volimo
nekoga ili zaista volimo, cesto smo i sami zarobljeni u lazima svog ega
ali ako nekoga zaista volimo istinski i duboko onda je to sigurno nasa srodna dusa kojoj treba da damo sebe bezuslovno i stavimo ogledalo
ispred nje .
Hteli mi to ili ne taj proces ce se kad tad desiti pa
tako cesto imamo slucajeve da ljudi i nakon vise decenija ponovo sretnu
onu istu osobu koja im ranije nije bila zanimljiva. To samo znaci da su
duhovno narasli i da su sada na istom nivou , da mogu krenuti novim
putem , putem radosti zivota.
Fizicka razdvojenost ne moze da utice na postojanje ljubavi , ona je uvek tu u nama samo je nismo svesni.
Tragaci
su veliki emotivci , nemirnog duha i jake energije , ta energija je kao
gorivo za automobil , to je samo fizicka snaga da ne kazem
kondicija.Oni menjaju partnere i zive na izgled burne zivote glumeci
sebe same. tesko ce priznati da pate jer zive u pogresnom ubedjenju da
ce TRAGANJEM ipak natrcati na to nesto sto im tako jako nedostaje.
LJubav uvek sama dolazi niotkuda i ne moze se PRONACI ! Trazenje
ljubavi je uvek uzaludan posao a ono sto mi trebamo jeste da to shvatimo
i dozvolimo onima koji nas istinski vole da sagledamo svoju dusu tj. da
osetimo sebe same.Treba samo da naucimo da prepoznamo ljubav a ne da je
trazimo jer ona je mozda vec tu .
Neki ljudi su TRAGACI citavog
zivota a ta patnja ih cesto vodi u bolest i prerani kraj jer u procesu
zivota ukoliko se ne spozna bezuslovna istinska ljubav gubimo kontakt sa
zivotom. Covek ne moze da izbegne taj proces a ziv covek je samo onaj
koji voli a ne onaj koji TRAGA !
Ja vise ne tragam a to me cini
srecnom . Iako muskarac koga volim jos uvek trazi svoje ogledalo ja ne
patim . LJubav nikada ne izaziva patnju , tamo gde je patnja to nije
ljubav.Mozda mi nikada necemo fizicki biti jedno uz drugo ali osecaj
ljubavi ce biti tu za vecnost. Istina je da ponekad tugujem ali tuga i
patnja nisu isto.Vazno je da sam pronasla svoj dusevni mir i spokoj .
Mozda nekada i tamo negde ja i ta moja srodna dusa budemo skupa , mozda ,
cudni su putevi gospodnji :) ! autor- Sanjalica
:-$ *HI* *ROSE*
Priroda nam je dala samo da tragamo za savršenstvom, a mi smo krivi što u svojim željama dobro ne uočavamo pobude, njihove razloge. *ROSE* *BYE*
*HI* *THUMBS UP* *ROSE*
Hvala :)