DOBRODOSLICA...
75, Belgrade, Serbia


Posle zavrsenih prepodnevnih obaveza ostalo mi jos da se istusiram,taman da udjem u kadu zazvoni mi zvono na ulaznim vratima.
Pogledam letimicno kroz spijunku,vidim dve zenske osobe a jedna od njih mi se ucini moja prijateljica.Pridrzavajuci jednom rukom bade mantil otvorim sirom vrata i ugledam dve prelepe mlade devojke sa nekim pamfletima u rukama.
Odmah mi bese jasno ko su,JEHOVINI SVEDOCI...
Jedna od njih sa sirokim osmehom na licu mi se obrati..
-Izvinite sigurno ste nameravali da se tusirate?
Ja-Da,ali i da nije toga ne interesuje me razgovor sa vama...
Ona-Verovatno imate svoju veru?
Ja-Svakako,veru na koju sam ponosna,i koje se nikad necu odreci...
One ocigledno razocarane,pozelese mi prijatan dan,i odu...
Cesto me oni/one tako obilaze,kako mene tako i druge gradjane i uvek su to neka nova lica,nikad ista! E,jesu dosadni,uporni u svojim namerama,mada u ovo vreme krize i beznadja uspevaju da neke regrutuju za svoje redove.
I tako dok sam obavljala to sto sam nameravala setih se poznanika koji ih se zauvek resio,onako na "fin" nacin...
-Dosao sam sa posla(poce on) nesto ranije, pa ajd da iskoristim i istusiram se dok deca nisu dosla iz skole,a zena sa posla,jer kad oni okupiraju kupatilo potraje i po par sati.
Kad sam zavrsio,zazvoni zvono na vratima,dohvatim veliki ubrus,obavijem oko pojasa i pridrazvajuci ga jednom rukom pohitam da otvorim.
Bio sam ubedjen da je to neko od mojih ukucana ali sam bio i zacudjen jer svako od njih ima svoj kljuc.Onako izritiran otvorim i ugledam dve dame,koje su me i ranije posecivale.
Neke navalentne zene jer im nisu vredele moje molbe da mi vise ne dosadjuju
U trenu mi padne na um jedna ludost,a ja taj,sto na um to na drum...
Otvorim vrata,rasirim lice u sirok osmeh,a onom drugom rukom u kojoj sam pridrzavao ubrus pokazem da udju i izgovorim reci dobrodoslice...
Naravno morao sam da pustim ubrus iz ruke,spade ubrus, ja ostadoh u svoj svojoj nagoti,ciknuse zene,pamfleti poletese u vazduh a one sudarajuci se i spoticuci sto pre iz dvorista...
Prasnuh u gromograsan smeh,mada se malo i postideh,ipak sam ja ozbiljan porodicni covek,ali se isplatilo... nikada mi vise nisu dosadjivale!

101 views
 
Comments
Равгор 16.01.2014

*HI* *OK* :D *ROSE*

Danka46 Danka46 16.01.2014

Hvala na citanju *DRINK*

aleksandra 15.01.2014

(y)

Danka46 Danka46 16.01.2014

Hvala nislice *KISSED*

orihideja53 18.01.2014

Tako i ovde dolaze, jednom sam videla kako ih je jedan komsija oterao i jureo za njima, bilo ih je vise u grupi,
pobegli su glavom bez obzira...

Danka46 Danka46 18.01.2014

Da,ali se opet vracaju,mozda ne ista lica ali su veoma uporni,reci komsiji ako opet dodju da primeni recept mog poznanika...pozdrav. :-{} *ROSE*

budisavcanka 18.01.2014

Mene su obilazili i ovde i u Švedskoj....Ali zahvaljujuci njima u Švedskoj sam srela prijateljicu iz detinjstva...Ja ih srecem godinama ali nikada me nisi mnogi gnjavili....Smatram ako čovek zna šta hoce i šta želi...i ko je odakle potiče. nikoga ne može sa njegovog puta skrenuti.....

Danka46 Danka46 18.01.2014

Hvala draga na citanju i komentaru :-{} *ROSE*

princezanemira 15.01.2014

:)))

Danka46 Danka46 15.01.2014

:-{} *ROSE*

Blog
Blogs are being updated every 5 minutes