Anđele, ne ostavljaj me samoga! Anđele mili, ti me samu ne ostavljaj! Kad ljubav me drugih iznevjeri, ti, anđele dragi, sa mnom i dalje ostani. ... Kad sam začeta ja, već tada si bio uz mene, u krilu me majčinom s ljubavlju čuvao, ni kasnije nisi nikada odustao. Anđele moj, dok službe se tvoje, ne promijene, daj mi prave rijeci da zazivat te mogu i sigurno da pozorno ćes me uvijek slušati i dati meni grješnici pomoć i utjehu, jer bujica će me zla u propast satjerati. Anđele, brate mili, svake si mrkle noći krilima svojim zle duhove sve od mene otjerao i za mene bijednicu novu zoru satkao, doista si čudesne ljubavi i moći. Nikada me samu ti ostavio nisi, pogledom si me budnim i brižnom rukom vodio u radosti mojoj i opasnosti najvećoj. Tebe sam uvijek kraj sebe osjetila svoju ruku, prijatelju, uvijeke pružio ti si mi, kad skoro sam klonula u slabosti svojoj. S ljubavlju si me poput brata nosio, kroz strašne prijetnje zemlje paklene, na strmoj si kamenoj litici, čuvaru moj, stube spasonosne za mene isklesao. Anđele dragi, na putu me mome i dalje prati, jer sve su ceste mračne i srce mi zebe, ti umjesto prolaznosti možeš vječnost dati. Vodi me, anđele, uz mene budi, barem jos jednom, onda slobodan si. Sad molim te, s grudi mojih težak kamen skini! Samoga i bez pomoći ti me, anđele, Ne ostavi!