..tiho je robin precutao najlepse rijeci,ikada .! ostao sam,medju cetiri zida,zaklanjajucisuzne oci, kakav plac,suze ?musko da place ..ne..niko to i nije vidjeo,gotovo neprimjetan,teturao se do poslednje ulice.." kraj knjige,s nestrpljenjem cekam drugo izdanje..tako je cisto i iskreno,prosto ne vejrujem,knjiga slicna meni,a u stvari veoma razlciita! Drugacije se ophodim,mrzim prostotu isfloiranosti,laznih osmijeha sjaj,dubinu praznih pogleda..tupa slika,pokavaren kanal,steta koja je iznova veca.
Gusi me stabilnost lazi i gluposti,beskorisnost koja je toliko ukusna,kao skupocjeni nakit,postajem dio toga,upijam je,iako se nedam..strah od sebe,pokusavam odupreti se ,znam,mogu ja to..iako cu izgledati drugacija,biti trn u tudje oci..ali ja jesam beskorisna,pokusavam sebe spasiti,izdignuti,a sta cu sa vama? vi,postajete…
i ne volim da pisem..kada me pitaju,znaju da lazem,tajna je u nacinu na koji pokusavam idealizovati slovo po slovo,da izgleda veoma posebno.. poigravanje time ,stvara mi neodoljivu zelju za opustenoscu..
a toliko me gotivi sopstveni osjecaj,da se pogubim kada gledam sebe u ogledalo, i?dali sam zapravo ovo bas ja ? mislim da sam za nijansu,drugacija nego prethodni put..a sta bi tek bilo kad bih se ogledala non stop ???>..
aaaaaaaa? volim da se sklupcam u svom svijetu,dalje od realnosti,i znam da kad nesto ne vazi,onda ne vazi,al zato i mrzim tu prokletu realnost..gusi me..ne volim predostrzonost rijeci ,lazni ideal.. ja ,jednostavno,volim da…