princezanemira's blog

princezanemira
44, Belgrade, Serbia

Šta bi bilo da smo ostali zaglavljeni u nekom prošlom vremenu?Onom koje dozivamo često žaleći se na ovo?

Žene bi kukale kako nemaju prava.

Muškarci kako žene zvocaju i tako u krug.

Sad iste žene kukaju kako im je sve natovareno.

A muškarci kako žene više nisu žene.

Sve u svemu niko nikada neće biti zadovoljan.

Znate ja imam tu zamisao kako je neko namerno isprogramirao da nam otme život i vreme.

Nismo mi želeli brz život.Takav nam je nametnut.

Imam utisak da je neko smislio pakleni plan da zezne žene i uvali im…


Njena inteligencija je neosporna.

Upravo završava doktorat.Ima dvoje dece .Rukovodilac javnog sektora.

Jedna od retkih koje je na to mesto došla soptvenom zaslugom.

Mlada.Ambiciozna.Preduzimljiva.

I sad vidite…

Kada kažem ona zna sve…

To se nikako ne odnosi na sve tračeve niti na to da se ponaša (kako bi mnogi na njenom mestu) kao da je popila svu pamet…


Najpre sam napravila jedan poveći spisak šta bih želala u Novoj Godini.

Svaki put kada bih ga uzela u ruke činilo mi se da mogu da dodam još po nešto kako bi moj život bio savršeniji.

Uvek postoji to nešto još što možemo promeniti ili načiniti boljim.

Što sam više gledala u njega shvatala sam da imam na desetine nekakvih nerazrešenih problemčića koje bi trebala da rešim.

A onda sam lepo uzela i pocepala ga na sitne komadiće.

Uvek će postojati nešto što nemamo, nešto što nam je nedostižno.

One najvažnije stvari međutim već imamo a ne umemo da cenimo.

Shvatila sam da imam nešto najvrednije-moju devojčicu.

Nešto…


Nismo svi ovde da bismo pronasli partnera. Medjutim oni koji su singl, sve i da su dosli zabog neceg drugog ipak nekako u sebi imaju onu iskricu nade da mogu pronaci nekoga ko ce im odgovarati i obrnuto.

Pisala sam o tome kako je u inostranstvu sasvim normalno da se prikacis na net cim raskines sa nekim i trazis partnera a kako je to jos uvek ovde sramota.

I stojim iza svega sto sam napisala.

Nije sve idealno. Ima na netu svega i svecega. Kao sto ima grabljivica tako ima i muvatora koji vrbuju clanove iskljucivo iz neke koristi.


Deluju često kao veoma društveni i nedasve ljubazni.Imate često osećaj da imaju rešenje za sve probleme.

Sve sagledavaju uz nekakvu skoro pa nepodnošljivu lakoću.Sve kod njih može i ima.

I još deluju kao radni i borbeni.Kao neko ko bi vam mogao uvek priskočiti u pomoć.

Postoji tu jedan “malecni” trik.

Sve je kod njih sračunato.

Tačno oni znaju…


Pisala sam ja svašta.O muškarcima kretenima i o onim sasvim normalnim koji su neprimećeni a kojih ima znatno više.

Pisala sam o muškarcima alapačama.O švalerima...sve sam ja to pisala.A sada se pitam da li ovo ponašanje naše žensko potiče zbog muškaraca ili njihovo zbog našeg.Nije ni važno.

Žene se danas dele na one koje na sve pristaju kada su muškarc u pitanju ili i na one koje ne žele ništa da pruže a očekuju za uzvrat.

Postoji i treća grupa.Ali one su uglavnom same.

Ono što ja vidim ne verujem.Dakle radi sa njom bukvalno šta mu je volja.Ponaša se kao prema krpi.Ona pristaje na…


Zene uglavnom krive muskarce i nazivaju ih svakojakim imenima za to sto su prakticni i sto nekako gledaju sebe i sebi su na prvom mestu.


One vole da igraju ulogu zrtve. Rade sve i sve stavljaju na svojs ledja same a onda zvocaju na sav glas kako im je tesko i kako se niko ne brine za njih.

Muskarci su tako jednostavna bica.

Rade ono sto im se radi u datom momentu gonjeni nagonima prirode.

Mnoge zene ih ne vole zbog toga a ja im zavidim i svakoga dana ucim od njih!

Pokusavam da nikoga ne povredim ali svoj zivot zivim onako kako zelim a…


Ona je jos uvek u tridesetim.U braku je i ima dvoje male dece koju često dovede ovde kod nas kada nema ko da ih čuva.

Završila je faluktet pre roka.A sada sem posla zarađuje pomažući studentima oko doktorskih radova.

Postala je šef pre 33će.I zadužena je za nekoliko odseka ovde.

Pa opet ne smeta joj da se šali sa nama.Kuva nam čaj kad smo bolesni.Izlazi nam u susret bez pogovora i jede zajedno i ravnopravno sa nama za istim stolom.Da je tu za svakoga od nas ponaosob.

Ne pišem ovo da je hvalim zato što mi je šef.Niti će ona ikada ovo pročitati.

Pišem jer…


Takvo je vreme doslo.

Zivi se brzo, uvek u nekakvim trkama. Jurimo veze, poslove, stanove.U isto vreme podizemo decu i borimo se za njihovu buducnost.

Nema puno vremena ni za razmisljanje kamoli za kajanje.

Nekako mi se cini da se danas vise niko ni na sta ne osvrce. Poput nekakvih robota samo idemo dalje. Kao na pritisak na dugme.

Medjutim da li je zaista tako.

Upitala sam se da li u danasnje vreme imamo vremena da se kajemo zbog nekih nasih predhodnih postupaka? Zbog nekih nasih donesenih odluka koje su uslovile da budemo tu gde jesmo?

Smislili smo na desetine fraza tipa nema vremena za…


Nemate posao? Ili stan? Upravo ste raskinuli sa nekim ili uporno i bezuspesno tragate za ljubavlju? Kinji vas sef? Plata vam je mala? Deca sviraju svoju pricu ne pitajuci vas? Ne mozete da kupite one cipele koje vam se toliko dopadaju?

I mislite imate puno problema ili je vas problem najveci?

Upamtimo jedno.

Ako smo nezadovoljni uvek ce nam faliti nesto, ma koliko imali.

A trenutni dogadjaji ne mogu da kupe niti zadovoljstvo niti srecu.

Zanosimo se da su nam odredjene stvari potrebne a kada ih dosegnemo cesto se osecamo jos praznije.

Svet je pun ljudi koji se krve…


Blog
Blogs are being updated every 5 minutes