1993.
Januar,
klasika, zima u kostima,
i
mračni caffe bar nabijen gostima,
a
doza pelina,k`o da je jedina vesela iskra.
Baš
dobar pokušaj da vatru raspalim,
svi
su mi senzori na mrtvo zaspali,
primetna
j'
odsutnost,
a ravnodušnost sve jače stiska.
S`
malo bleh
muzike, počasnih plotuna,
scena
bi pokopa postala potpuna,
da
ni` pelinkovca, gorkoga zlikovca,koji me štiti.
Od
tvojih očiju koje me progone,
na
srcu opasne prave mi odrone,
o
zašto voleti mora i boleti,to me baš tišti.
There are no comments yet.
Leave your comment, start the discussion!