nekomneko's blog

nekomneko
58, Prokuplje, Serbia

23.04.2014

Jednom kad je bio oblacan dan, neki civek rece dosta mi je ovog sivila, ovde vise nema niceg za mene, odoh ja u svet da pronadjem suncane predele. I krenu put je vodio kroz sumu visokih i lepih hrastova, svakom se posebno divio i gledao hodao je dugo na kraju se umorio i ogladneo. Suma nije davala puno, poneki plod ovde ili onde, svetlosti je bilo sve manje, al su stabla bila sve lepsa i veca. Prosle su godine dok on nije shvatio da tim putem svetlost nece naci. Vrati se nazad odakle je i posao. Doceka ga divan i…



Ponekad kad je leto već prošlo a jeseni još nema nastupa nekakvo među-doba kome jedino šetnja može dati pravi smisao.
Ljudi postanu nekako setni, a priroda tiha i pitoma.
Sve u svemu pravo vreme da čovek zastane i osvrne se oko sebe.
Jednom se za vreme takvog među doba, moja sasvim obična šetnja pretvorila u dilemu koja će me pratiti celi život.
Naime prišla mi je jedna devojka sa vrlo smešnom kapom na glavi i ćutke , očima zatražiila da pripali cigaretu.
Pošto je duboko povukla dim podigla je pogled i ponovo se ćutke zahvalila. Imala je oči koje govore.…


 Danas je vrlo važno biti u trendu, a trend je uvek nositi masku na licu i to ne samo jednu. Svaka prilika zahteva odredjenu masku.... recimo maska za posao, ona mora da pokaže ozbiljnost istog kao i njegovu važnost jer je on deo statusa a samim tim odredjuje nečiju vrednost...zatim maska za ljubav, kada ste sa osobom sa kojom ste u vezi ona mora oslikavati sreću i kad to niste... da skrtatim odgovarajuća maska mora biti na licu samo u odgovarajućem trenutku inače ćete biti predmet podsmeha i u najbolju ruku ignorisani ... ... e sada u tom menjanju maski…


02.08.2013

Sve se manja i prolazi...

Ljude koje srećem više ne poznajem, do juče puste ulice oživele a one kojima smo koračali tonu u samoću... nigde nikog
još samo ja koračam zvezdanom stazom snova koju su pre mene mnogi drugi izgazili svojim stopama... koračam i ostavljam za sobom izgaženo cveće razbijeno staklo i po koju kap kiše. Osvrnuh se za cvećem, htedoh zalepiti razbijeno staklo, al pokisnuh od kiše koju sam ostavio za sobom...
Od tada koračam svojom stazom ne stajem, ni kad koraci bole, ni kad bi da se vratim i neću se osvrnuti ni kada stignem do samog kraja...znam nije to više…


Blog
Blogs are being updated every 5 minutes